Šta je potrebno da uradimo kada želimo nešto više ili bolje za sebe – bolji posao, unapređenje, veću platu ili možda želimo bolje odnose…
Odgovor može da bude sažet u ovoj jednoj rečenici:
POTREBNO JE URADITI LIČNI SOFTWARE UPDATE & UPGRADE, PA TEK ONDA SVE OSTALO
***
Imala sam početkom prošle nedelje jednu konsultaciju koja me je inspirisala da pišem o ovome.
Klijent je želeo savet kako da sa pozicija srednjeg menadžmenta na kojima se nalazi skoro celu karijeru najzad napravi iskorak ka poziciji u višem menadžmentu.
Bilo bi logično da prvo pogleda da li postoje objektivni uslovi unutar njegove kompanije ili na tržištu.
Međutim, džaba i ako postoje objektivni uslovi tj. otovorene pozicije ako njega niko ne može da “prepozna”.
Nije toliki problem za prepoznavanje to što on u ovom trenutku nije na poziciji koja odgovara tim pozicijama koje želi, već je veći problem to što on nikada nije bio izložen iskustvu osobe na višoj poziciji, ne razmišlja kao osoba na višoj poziciji i vrlo teško bi predstavio sebe kao kandidata za višu poziciju.
Kada bi i bio pozvan na razgovor vrlo brzo bi se desilo da ga intervjueri ne bi prepoznali kao adekvatan “match”.
Zbog toga smo kao strategiju za njegov poslovni “uplevel” odredili da se prvo UNUTAR SEBE “uzdigne” na nivo nekoga ko ima poziciju u višem menadžmentu.
Kako? Tako što će tražiti i grabiti svaku priliku da bude izložen iskustvima nekoga ko je u višem menadžmentu – ponudiće se da radi na svim projektima koji bi mu dali mogućnost da sarađuje sa višim menadžmentom i da ima blizinu u sagledavanju njihovog posla, o čemu razgovaraju, koju vrstu odluka donose…Ponudiće se da pomogne gde god može samo da bi sticao iskustvo posmatrajući ih i bivajući blizu.
CILJ JE DA SE UNUTAR SEBE BAŽDARI NA POGLED IZ VIŠE PERSPEKTIVE
I dok ta faza bude trajala neće gledati na sat koliko ostaje na poslu, da li je plaćen za sve što je van okvira njegovog radnog mesta i slično.
Nagrada će biti mnogo veća: kroz tu vrstu iskustva i takvu izloženost on će obaviti jedan unutrašnji “software update & upgrade” – počeće da razmišlja kao viši menadžment, moći će da donosi odluke kao viši menadžment, biće u prilici da vodi razgovore kao neko ko je viši menadžment.
Samim tim, kada se ukaže prilika za neku poziciju na tržištu koja bi za njega bila ono što želi tokom potencijalnog intervjua on će moći da bude na nivou relevantnog sagovornika i da bude prepoznat, što je relevantnije od naziva pozicije sa koje konkuriše.
On ima sreću što u sadašnjoj kompaniji ima priliku da sebi stvori uslove da obavi takav lični, unutrašnji “software upgrade” da bi onda spolja mogao da materijalizuje i sam “uplevel”.
Dobra vest je da mi NE MORAMO uvek da prolazimo kroz konkretno iskustvo da bismo to uradili.
Naše nesvesno, u kome se nalazi naš software za koji nam je potreban update & upgrade, ne pravi razliku između realnih iskustava i zamišljenih iskustava ili tuđih iskustava koje posmatramo.
Šta ovo znači?
To znači da mi možemo sebe iznutra da uzdignemo na nivo prepoznavanja za bilo koju situaciju koju želimo kroz vežbu i praksu koje ne moraju da budu u realnim okolnostima.
Disclaimer: ovo naravno ne važi za sticanje domenskih znanja i veština, već isključivo za naš unutrašnji doživljaj toga KO SMO.
Evo primera:
Pre više od 25 godina, u vreme kada je moja generacija tražila svoja prva zaposlenja bliska drugarica je od mene, koja sam već radila i to u HR-u, tražila savet kako da se pripremi za intervju za svoj prvi posao.
Razgovarale smo o tome šta bi mogla da budu pitanja, kako na njih da odgovori, i u jednom trenutku spontano mi je došlo da je pitam šta će da obuče za intervju.
Odgovorila je da je planirala neku majicu i farmerke. (to je kraj 90-ih kada su se još uvek nosila odela i kravate i poslovno oblačenje je bilo jako formalno)
Pitala sam je što se ne obuče malo poslovnije? Neku haljinu, ili pantalone i blejzer….
A njen odgovor je bio: “Što tako da se oblačim kad ja još uvek nigde ne radim?!”
Glasno sam se nasmejala.
Tada sam shvatila da je nešto što se meni podrazumevalo očigledno za nju daleko.
Šta mi se podrazumevalo?
Da je potrebno da te neko prepozna.
U ovom konkretnom slučaju kroz poslovno oblačenje, određeni stav, način na koji se odnosiš prema intervjuu za posao intervjuer bi trebalo da te spontano već zamisli u tvojoj budućoj ulozi na tvom budućem radnom mestu.
DA BI ODAVALA/O UTISAK OSOBE KOJU JE MOGUĆE SPOLJA PREPOZNATI SUŠTINA SE NALAZI U TEBI IZNUTRA – U TOME KAKO TI SEBE VIDIŠ, ZA ŠTA TI SEBE PREPOZNAJEŠ.
***
NAJVEĆA SNAGA LEŽI U ONOME ŠTO MI SAMI SEBI GOVORIMO O SEBI
Ako sebe vidiš kao nekoga ko “još uvek ne radi nigde” tako će i biti.
Ali ako sebe vidiš kao uspešnu, ambicioznu, mladu osobu koja samo što nije ugrabila svoju prvu poslovnu priliku i pokazala šta sve i koliko može ti ćeš takav utisak o sebi odavati i drugima i oni će to prepoznati.
Tada nisam bila svesna da sam spontano znala tu malu, a veliku tajnu uspeha u čemu god – da je potrebno da te buduća prilika prepozna kao adekvatan “match”.
Ovo važi za sve u životu.
Kada iznutra napravimo transformaciju u vezi ličnog doživljaja o tome ko smo, onda ćemo nužno i spolja doživeti transformaciju, i da, u toj transformaciji na kraju će se verovatno promeniti i šta oblačimo, koliko god sada trivijalno zvučalo. 😊
***
Kako konkretno uraditi lični software update & upgrade učim te na programu PROMENA.
Lepota rada na ovom programu je u tome što se dešava uživo, ali i online, i možeš ga pratiti bilo gde da se nalaziš, što čak i ne moraš jer ti snimak svakog modula stiže na email adresu i možeš kroz program da prolaziš u svom ritmu onda kada tebi odgovara.
Program počinje 27. avgusta, a detalje možeš pronaći ovde:
https://ivankanovakovic.com/individualni-rad/edukacije/prome…
Radujem ti se!