„Zapamtite da sreća ne zavisi od toga ko ste i šta imate, već prvenstveno od toga kako razmišljate. Zato, započnite dan razmišljajući o stvarima zbog kojih bi trebalo da ste zahvalni. Vaša budućnost će umnogome zavisiti od stvari o kojima danas razmišljate. Zato, razmišljajte o samopouzdanju, ljubavi i uspehu.“
– Dejl Karnegi
Danas je tačno 365. dan od kada sam iz Rima 07.05.2025. u 9h ujutru poslala svoje prvo nedeljno pismo na oko 4.000 e-mail adresa.
Zajedno smo obišli pun krug oko Sunca! 😊
Za ovih godinu dana podelila sam sa vama svoja razmišljanja, iskustva, praksu, konkretne savete i smernice iz primenjene psihologije u liderstvu, biznisu, ličnom razvoju i svakodnevnom životu kroz tačno 53 pisma i taj ciklus zaokružujem ovim današnjim 54-tim.
Već od drugog-trećeg pisma počeli su da mi stižu komentari da to što pišem treba da pretočim u knjigu.
Ima i onih baš upornih među vama koji su mi na tu temu pisali i podsticali me da razmišljam o tome bar jednom mesečno svih ovih godinu dana.
I znate šta?
POSLUŠALA SAM VAS! 😊
Tekstovi koje sam od srca pisala bez da mi je jednog jedinog trenutka bilo teško sada su organizovani, dorađeni i formirali su jednu zanimljivu celinu koja je u svojoj finalnoj fazi zaokruženja u ličnu priču o snu, hrabrosti, ljubavi, disciplini, prevazilaženju prepreka i na kraju uspehu i sreći koja se ne nalazi na destinaciji već na putu do nje.
Ova jubilarna godina mog života me je podstakla na puno razmišljanja, revidiranja, svođenja računa, preispitivanja, ali i pogleda unapred, sagledavanja svoje sadašnjosti i postavljanja pravca za budućnost.
Osim Karnegijevog uvoda na početku današnjeg teksta, od mudrosti bih još podelila jedan Heseov citat koji je uz mene i ne izbija mi iz glave još od tinejdžerskih dana:
“Ta ja nisam hteo ništa drugo nego da pokušam da proživim ono što je samo od sebe htelo da izbija iz mene. Zašto je to bilo toliko teško?”
Za ovih godinu dana otkrila sam da može da bude i lako, a da je lakoća u direktnoj vezi sa čvrstom odlukom, disciplinom i ostajanjem uz sebe svakog dana bez presedana.
I eto paradoksa: lakoća da se proživi ono što je samo od sebe htelo da izbije iz mene (u mom slučaju pisanje) je došla iz svoje na prvi pogled suprotnosti – čvrste odluke i discipline.
Onog trenutka kada sam stala uz sebe, odlučila čvrsto da želim da pišem i disciplinovano to radila iz nedelje u nedelju, rodila se lakoća. Sve što sam napisala u ovih 54 nedelje iza nas napisala sam u stanju plesa, igre, muzike…tako sam se osećala.
Mnogo sam naučila o sebi pišući ovih godinu dana…i puno toga što sam naučila sam podelila i sa vama uz sve ostalo što su znanja koja sam sticala svih 25 godina svog profesionalnog života.
Međutim, činjenica da postoji neko sa druge strane ko čita to što ja napišem svake nedelje bila je motiv koji je držao sve na okupu.
Zbog toga sam zahvalna svakome od vas ko je uz ove tekstove ovih 54 nedelje.
Ako su ti moja nedeljna pisma bila korisna ili te radovala da ih čitaš, zamolila bih te da odvojiš danas koji minut za mene i napiši mi šta ti je bilo korisno, lepo ili samo zanimljivo u mojim tekstovima godinu dana unazad.
Radovaću se od srca da pročitam!
Volim vas sve i nazdravljam nam svima ovaj prvi rođendan, ovog puta iz Pariza!
