Tema o kojoj danas želim da pišem je direktno u vezi sa vetrom u leđa i snažnim korakom napred.
A to je pauza i dubok odmor.
Ništa što želimo da postignemo se ne postiže samo iz aktivnosti.
Zvuči kao paradoks, ali što više želimo da postignemo potreban nam je veći unutrašnji, telesni kapacitet i odmorno telo na ćelijskom nivou.
Što više i dublje uspemo da se odmorimo, veći korak napred nakon toga možemo da napravimo.
Postoje periodi odmora koje možemo sebi da damo i važno je da to radimo svesno i sa namerom.
Međutim, neophodan je i odmor u mnogo kraćim ciklusima – odmor na dnevnom nivou, nedeljnom nivou, mesečnom…
Na dnevnom nivou nam treba minimum sat vremena dubokog odmora (osim redovnog sna), na nedeljnom minimum jedan ceo dan dubokog odmora (dakle bar jedan dan tokom vikenda kada se svesno odmaramo sa namerom), na mesečnom vezanih 2-3 dana, a na kvartalnom čitave tzv. “recovery” sedmice.
Šta je taj dubok odmor za svakoga pojedinačno zavisi od toga koji nivo našeg funkcionisanja zahteva najviše odmora – nekada je to fizički nivo, nekada mentalni, nekada emotivni…
A najizazovnija situacija je kada nam je istovremeno potreban odmor na svim nivoima.
Kada osetimo potrebu za odmorom na svim nivoima to može da znači nekoliko stvari, ali ću ja izdvojiti 2 koje mogu da budu korisne da ih razmotriš:
a) Može da znači da smo preterali na svim poljima i da nismo redovno, dnevno, nedeljno, mesečno… sebi davali onaj odmor koji je potreban kako je koja vrsta zamora nailazila
b) Može da znači da se spremamo za period nekog velikog skoka za koji nam je potreban veliki unutrašnji kapital i da nas ceo naš sistem poziva da sebi damo taj prostor da se duboko odmorimo kako bismo mogli da iskoristimo period koji je pred nama
U oba slučaja imperativ je da sebi damo prostor da se duboko odmorimo u jednom povezanom periodu od minimum nedelju dana, a nekada nam je potrebno i više, dve, tri do četiri nedelje.
Više puta sam bila svedok toga kako se ljudi opiru da daju sebi ovakav odmor i za to navode razne razloge – previše obaveza i odgovornosti koje čekaju samo na njih, nije trenutak…
Hajde danas da krenemo malim koracima i da sebi dnevno damo bar sat vremena dubokog odmora – bez telefona, bez distrakcija, samo mi sami sa sobom bilo u opuštanju, meditaciji, boravku u prirodi, šetnji, ono što osećaš da bi te odmorilo.
A onda da počnemo svesno da planiramo svoj život tako da imamo redovne svesne periode odmora sa namerom.
Ako si slučajno u situaciji da osećaš da ti treba prava pauza nemoj sebe sputavati i nemoj se zavaravati da za to sada nije trenutak. Onda kada sebi daš dozvolu za takvu pauzu tvoj život će se otvoriti u jednom potpuno fantastičnom smeru i prilike koje ni ne slutiš doćiće do tebe.
Prilika i ekspanzija “beži” od nas onda kada oseti da nema gde da se spusti, a samo odmorno telo i psiha su pista na koju prilika želi i može da sleti.