Saznanje da postoji “nesvesno” u našoj psihi je mlado saznanje, staro tek malo više od jednog veka. To je ništa u poređenju sa vekovima postojanja ljudske civilizacije.
Iako je i pre toga bilo razmatranja o nesvesnom, Frojd je taj koji je tom konceptu dao na značaju, uveo ga u istraživanje i dao mu centralno mesto u psihološkom proučavanju.
Kasniji radovi psihoanalitičara, a najviše Jungova dalja istraživanja i razvoj cele grane “jungijanske” psihologije su produbili razumevanje našeg psihološkog funkcionisanja.
Ono što je za svakoga od nas i za naše svakodnevno funkcionisanje najvažnije da razumemo jeste da je kapacitet, potencijal i snaga našeg nesvesnog nemerljivo veća od našeg svesnog dela.
Kažu da je odnos 95% : 5% u korist nesvesnog.
Vredi zapamtiti Jungovu rečenicu:
“Dok nesvesno ne postane svesno ono će upravljati našim životom a mi ćemo to nazivati sudbinom.”
Iz mog profesionalnog rada u oblasti primenjene psihologije u biznisu i ličnom razvoju mogu da potvrdim da je svaka promena ili napredak koji želimo moguć samo ako radimo sa svojim nesvesnim delom.
Kako pristupiti nesvesnom?
U ranim Frojdovim radovima to je bilo kroz snove, omaške u govoru, hipnozu…
Želim danas da podelim sa vama jedan vrlo specijalan pristup nesvesnom. Materijalni nosač našeg nesvesnog je naše telo.
Ovo je najvažnija i najvrednija informacija koju možete zapamtiti.
Telo je jedini deo nas koji je uvek sada i ovde.
Naše misli i naše emocije su uvek ili u budućnosti ili u prošlosti.
Telo ne može da mrdne nigde iz sada i ovde.
Zbog toga je od najvećeg značaja da naučimo da ga slušamo, osluškujemo i radimo sa njim.
Pre nekih 10-ak godina dok sam prolazila jednim poslovnim kompleksom na Novom Beogradu zazvonio mi je telefon. Broj mi nije bio poznat, ali kada sam se javila glas sam odmah prepoznala.
Žena sa kojom sam radila u ranim fazama njene karijere i koju sam smatrala jednom od najtalentovanijih menadžerki u čijem razvoju sam učestvovala, me je pozdravljala sa druge strane. Promenila je kompaniju i postala CEO u novoj kompaniji. Trebala joj je moja konsultantska pomoć. Kao potpuni sinhronicitet bila je činjenica da me je taj telefonski poziv zatekao baš u podnožju poslovne zgrade u kojoj je bila njena kancelarija. Predložila je da odmah svratim do nje ako imam vremena i tako sam se neplanirano našla na sastanku sa njom i vlasnicima kompanije u kojoj je ona sada radila.
Vrlo dinamičan i sadržajan sastanak se završio njihovom željom da počnemo da radimo na projektu organizacionog razvoja koji su planirali da pokrenu.
Nisam mogla odmah da kažem “da” jer je trebalo da sagledam svoje mogućnosti za takav angažman u trenutku kad sam već imala 2 dugoročna projekta na kojima sam radila i puno zakazanih treninga.
Izašla sam sa sastanka i dok sam išla ka kolima razmišljala sam šta mi je činiti. Delovalo je nemoguće da se uključim u taj projekat sa rasporedom koji je već tada bio popunjen godinu dana unapred. Prišla sam kolima i u trenutku dok sam pritiskala ključ da otključam auto pomislila: definitivno ne. Javiću im sutra ujutru da ne mogu da prihvatim taj posao.
Otvorila sam vrata kola i dok sam pokušavala da sednem osetila sam oštar bol u predelu lopatice.
Pomislila sam da sam sigurno nezgodno pomerila ruku kada sam htela da se provučem između dva automobila ne bih li ušla u svoj.
Bol je bio baš jak. Jedva sam se dovezla do kuće.
Godinu dana pre toga sam počela sa edukacijom iz energetske psihologije i već sam znala neke od tehnika kako da pristupim svom telu.
Sela sam u položaj za meditaciju i rešila da se otkočim kroz povezivanje sa telom.
Disala sam i ulazila dublje u meditaciju kada mi se spustila ideja da svesno biram određene misli umesto da čistim um potpuno od misli.
Misao po misao.
Bol u lopatici je i dalje bio prisutan.
I onda dolazi misao: Treba da radim sa njima.
Iste sekunde bol je pustio i lopatica se otkočila.
Naše telo je direktna veza sa našim nesvesnim, ali i direktna veza sa našim Višim JA u sada i ovde.
Kada je telo opušteno i lagano to je najbolji znak da smo u svojoj istini i na svom putu.
Naše svesno (koje ja često nazivam i “malo JA”) misli da sve zna.
Naš svesni mozak, naše “malo JA”, je samo sekretarica kojoj treba davati zadatke da pronalazi rešenja, ali odluke treba donositi u vezi sa našim Višim JA.
Sa tom kompanijom sam sarađivala narednih 6 godina i to je jedno od mojih najlepših poslovnih iskustava i svedočenje rastu i razvoju jedne od najvećih kompanija na našim prostorima uz moj lični doprinos.